Vela Gospa Velika Gospa svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije

Vela Gospa – Velika Gospa – svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, slavi se 15. kolovoza svake godine…

Vela Gospa – Velika Gospa

Vela Gospa po primorski – Velika Gospa po hrvatski, slavi se svake godine 15. kolovoza. Meni je to, zadnjih godina, najdraži blagdan.
Odmah da raščistim u startu, nisam neki VEEEELIKI vjernik. Više sam vjernik, onako, sam za sebe. Pomolim se kad mi je teško ili kad mi je sve super. Odem u Crkvu kad uhvatim potrebu. Popričam sa “nekim gore” kad imam što za reći…

Krenimo redom u demistifikaciju blagdana zvanog Vela Gospa. 15. je kolovoz, uskoro će rujan a to znači ŠKOLA. To znači PRIPREME. To znači da je ljeto GOTOVO. Nije da ne volim ljeto. Naprotiv, obožavam ga. Tko ga ne bi volio? Fino toplo, japanke i kratke maje i gaće. Nema jakni ni kiše ni bure… Možeš biti vani po cijele dane. Dan je dug a noć kratka. Božanstveno.

Vela Gospa dolazi, TURISTI odlazi… E, tu je poanta. Godinama na našim prostorima Vela Gospa označava i početak kraja dolazaka turista. Vrhunac sezone prestaje sa blagdanom Vela Gospa. Nakon tog famoznog petnaestog nekako se lakše diše. Samo da prođe taj slijedeći vikend. Promet je rjeđi. Plaže su prohodnije. Ručnika je manje. Nakon tog petnaestog kao da ponovno počinjem neki normalniji život. Zadnji je to spojeni vikend ako se što da spojiti, a uvijek se da… ili sa nedjeljom ili do nedjelje. Samo kad je nedjelja, onda ta godina nikako nije dobra. Kao da bi najviše odgovaralo da Vela Gospa bude u srijedu. Onda bi jedni bili do Vele Gospe a drugi od Vele Gospe… svi sretni i zadovoljni. Ali, jbg, to je samo jednom u 7 godina. Premalo…

Vela Gospa i godina ova

Ove godine je u utorak. Nije ni to tako loše, slijedeća će biti bolja. Jedan dan za mini godišnji od 4 dana. I vidjelo se to. I osjetilo. Ove godine je blagdan malo pobacio. I nakon 15. gužva i gužva i gužva. U jednom trenu čak sam pomislio na to što ti ljudi nemaju svoju kuću, svoj dom. Znam da ti stranci iz stranjskih zemalja i nisu toliko za dom spremni kao, recimo, mi Hrvati. Ma nisu za dom bili spremni ni neki “naši”, više su bili za more spremni. Bolje hvatat boju. Znam, ali… jbt. gdje je vaš nacionalni ponos? Što radite ovdje u tolikom broju? Što nemate pripremu za školu?

Neki će reći da je ovo antituristički članak. Možda i je. Puno se ove sezone pisalo o vrstima gostiju i nitko nam nije dobar. Ne držim tu stranu. Ima dobrih gostiju ali nas ti gosti kao izbjegavaju u širokom luku. Valjda smo to i zaslužili. Recimo kad posjetim neko mjesto tamo se ne ponašam kao osloboditelj. Ponašam se kao gost. Kao kad sam kod nekoga u gostima. Prihvaćam njihova pravila i ne namećem svoje. Al to sam ja. Tako sam odgojen i tako se i ponašam. Ovdje dolaze, većinom, oni koji smatraju da smo mi građani trećeg reda. Osim regijona… oni sve znaju! Ponekad i bolje od nas samih.

Anti-turistički članak?

S druge strane dolaze i frustrirani ljubomorni ljudi koji žele biti “u centru”. Znaju oni dobro da im je to tih desetak dana mora i ostalih 355 dana otplate ljetovanja. To je njihov problem. To su njihove frustracije koje su trebali ostaviti doma. Kao treba im ispušni ventil… Ok, za to imaju noćne klubove a ne klupice u parku, terase apartmana i cugu iz dućana. Kafane su skupe. U Lidlu akcija žestice. Kola 2 litre 6 kn. Preko dana “Hans, komm zu mutti!” a negdje oko 1-2 u jutro “Hasane odi spavat oca ti jebem!”

Ima u ovo moje selo puno stranjaca. Ima autohtonih švaba, švajcaraca, austijanaca koji govore jugoslovenski ko da su tamo rođeni, nešto slabije njemački. Nešto manje čeha, slovaka, poljaka, mađara koji govore neke slične čudne jezike ali to nije njemački. Tu su i slovenci, njih nemreš fulat i da oćeš. Prepoznaš ih po tranzistoru na plaži, ali neki mali moderni koji je jako glasan. Made in EU. Gotovo uvijek svira neku hrvašku glazbu. Ako nema tranzistora onda su i sami glasni. Nadglasaju sve i svakoga. Uglavnom, oni su glasni k’o da su Pale sam na svijetu. I da, uvijek su u pravu. Ima i srba i bosanaca, njih nemreš skontat ni da hoćeš. Asimiliraju se kao da već godinama ovdje žive. I kameleoni se mogu sakriti pred njima. Čak su neupadljiviji i od ovih naših iz unutrašnjosti. To je pak priča za sebe ili možda nije…

Paradoks

Paradoks tomu je to što nas gosti turisti vide kao građane trećih zemalja. Kao balkance u rangu sa Albanijom. Kao stanovnike globalnog svijeta u rangu Somalije. Kao europljane u rangu sa Rumunjima. Možda nam je tamo i mjesto samo to ne želimo priznati. S druge strane pucaju od ljubomore jer smo mi kao “na moru”. Naravno, ovdje se ne radi o gostima iz regijona jer oni dobro znaju gdje dolaze. Dolaze većinom il u svoje apartmane ili u apartmane svojih prijatelja iz regijona. Rijetki plaćaju punu cijenu + turističku taksu. Ako plaćaju onda mora tu biti neki kupon sa nekih popusti stranica ili raznoraznih jaja.

Da živim, ne na moru nego pored mora. Da, cijele godine gledam “uživo” prema moru (i vidim more). Ne, ne treba mi skrinsejver da mi se vrte morske slike sa godišnjeg odmora sa mora. Btw. nisam ga ni imao. Možda je meni, kako bi neki rekli, cijele godine godišnji. Možda i je. Nek’ žive u neznanju jer pretpostavka je majka zajeba.

Vela Gospa nije samo blagdan

Vela Gospa je hodočašće. Vrijeme kad bi se trebali zapitati kakvi smo mi to ljudi. Vrijeme molitve i ispunjenja zavjeta. Vrijeme kad bi trebali odlučiti biti bolji ljudi. Vrijeme kad bi svi trebali biti kod svojih kuća ili u svetištima. Vrijeme kad bi mi trebali biti doma. Vrijeme kad bi trebali otpeljat Despacitose u smeće. Vrijeme kad ne bi trebalo biti plahta i ručnika preko noći na plažama. Vrijeme kad bi trebalo biti onako kako treba biti. Vrijeme bez bahatih turista koji smatraju da su za nekoliko desetaka eura kupili sve gdje njihova noga kroči.

Ove godine se sve to produžilo… Vela Gospa prolazi ali ne i gužva. Još je toplotni udar. Još su ručnici preko noći na plažama. Još Desprcitosi guraju svoje kljunove i rogove u međunožja. Još je sve puno. Još je gužva. Još ima sunca.

Kad će kiša! Plešemo indijanski ples kiše. NE volim kišu… Volim sunce, volim toplinu… samo sada želim nekoliko kišnih i burnih dana…


Neno Belan & Fiumens – Kiša


Apartmani Crikvenica i njihovi gosti | Hotelski gosti naši | Bio sam i u Beogradu | Kolumbo, Columbus što bi ti reko na sve ovo | Kavica naša svakodnevnica | Što bi bez novogodišnjih odluka

-9-