FOTOSOFIA day by HOYKA

FOTOSOFIA day by Damira Hoyke, 08.03.2014. Arena Centar Zagreb

FOTOSOFIA? Damir Hoyka? Arena Centar?

Postoji li uopće netko kome su potrebni ti upitnici, ne znam, ali krenimo redom…

Kako to šturo i bezlično zvuči, ali nema veze. To su činjenice za nekoga tko ne zna što je Fotosofia. Sasvim dovoljno da ga zainteresiram za čitanje slijedećih redaka…

Kod mene, sve je počelo pred “o hoho” godina sa jednom reportažom na TV o Fotosofia week. Svim onim ljudima koji su šetali sa fotoaparatima i fotkali modele uz neke bijele kišobrane, boxove… Nije mi bilo baš jasno čemu sve to služi. Ubrzo sam skonto da je to Hoyka i seminar o fotografiji. Wow… I ja bih… pomislio sam, ali ja ne znam fotkati. I ja bih to želio naučiti… Ali kako, što… Mučila su me sva ta pitanja. Bilo je lijepo gledati kako to drugi rade. Kako su fotke onakve kakve se meni sviđaju a ne uspijevam ih napraviti… A i to je skup sport… I tako sam nabavio svoj prvi digitalni fotić i krenuo u učenje…

Možda je baš ta emisija bila okidač da krenem u neke fotografske vode. Fotografske vode? Mo’ž si mislit… Mislim reći da je to možda bio okidač da počnem malo ozbiljnije fotkati… E, sad to puno realnije zvuči.

Želje postaju stvarnost

I tako nakon godina fotkanja moja Minolta Z1 odlazi u mirovinu. Skupilo se nešto para i krenuo sam put trgovine koja nudi foto opremu na rate. Našao sam nešto što sam godinama želio… Doma je došao, njegovo veličanstvo, DSLR! (Canon 500D). A što sad? Opet problemi i nedoumica. Mutne fotke, 18-55 kit baš i nije nešto, al ajde, fotka se. Svakom fotkom nešto novo naučim. Gledam, čudim se, čitam, proučavam… Ubodem 24-105 F4 L i shvatim što je to fotografija. Počinje sve sjedati na svoje. Fiksna blenda, yes… poluautomatika radi više nego zadovoljavajuće, super zamućena pozadina na 105mm, savršeno. To je to…

I od tada je prošlo skoro dvije godine i poluautomatika je prešla na manualno. Ubo sam neko iskustvo, upisao sam tečaj, prošao školski studio, modu, sport, glamour. Upoznao neke jako zanimljive ljude. Fotkanje više nije bilo bauk, odvažio sam se i prijavio se na web stranicu fotosofia.info i pratio tuđe radove. Postavio sam svoju galeriju i dobivao mailove sa novostima.

Fotosofia.info

I tako jednog dana stigne i mail u kojemu se nagovještava FOTOSOFIA day. Bez razmišljanja pošaljem prijavu… I bez nekih velikih očekivanja, jer ipak nisam u modnim “vodama”. Nemam nagrada, tek se učim kako savladati kompoziciju, kako uvježbati oko… Mislim si, ma da probam, ne košta ništa… I pošaljem prijavu…

Prođe nekoliko dana i dobijem mail da sam ušao u uži izbor, šok i nevjerica. Čitam ponovno i počinjem vjerovati da sam stvarno u užem izboru. Da stvar bude bolja, taj dan u jutro uopće nisam gledao mail, nego popodne. Hoyka ima zanimljive termine tipa: Do 17 sati postavite galeriju, do 19 sati odgovorite da li stvarno želite na seminar. (Halooooo, tko ne želi!!!), ja želim!

Kaže Hoyka, ako si preko sat vremena udaljen od Zagreba, možeš obaviti razgovor i preko Skypea. Mislim si ja, pa da ga upitam, ja sam tu cca… I on kaže, može, ali ako želite doći, dobrodošli ste. Hm, mislim si ja, pa mogao bih preko Skypea, il da idem za Zagreb. Uzmem mob i počnem pisati mail kad ono zablesira se… Rok je do 19h. Sad je 18 i nešto preko a ja još kafenišem. Nisam ni kavu popio do kraja, krivo postavio galeriju, mobitel ne radi…

Kad je sve protiv tebe… ali fotosofia čeka

Pokušavam, al mail ne mogu napisati… I što ću, krenem doma i napišem mail da dolazim. Mislim si onako uz put, ovo mi je jedinstvena prilika da upoznam Hoyku. Mislim, ako i ne upadnem, makar ću ga upoznati. Može nešto poći po zlu, a i guzica mi neće vidjet puta… Idem za Zagreb… Mail prošao u 19:05… Ufufuf… Još da poravim galeriju… valjda ću uspjeti…

Uspio sam… Došao u Zagreb na razgovor. Ispred Arena Centra desetak ljudi. Gdje su ostali? Koliko ima kandidata? Skontali mi da nas je samo desetak, ok, mogli bi proći… Nitko ne razmišlja o Skypeu. I dočekaju nas asistenti… I krenuli razgovori.
Uđeš u “ured” i odgovaraš na pitanja “Što bi ti…?, Kako bi ti…? Što ti imaš…?” I ne razmišljaš, samo pričaš i vrijeme proleti u ugodnom ćaskanju. Jedan dio je gotov, slijedi čekanje rezultata. Čoporativno kafenišemo i upoznajemo se. Svakako jedno jako lijepo iskustvo. Nakon nekoliko sati ponovno okupljanje i rezultati te neizbježno fotkanje seminarista. Upo sam… Napokon se mogu malo skockati, jer slijedeći tjedan je Fotosofia…

Fotosofia filozofija

I tek sad počinje cijela filozofija projekta. Do sad je sve to bilo negdje u oblacima, sad je postala stvarnost. Došao je i taj dan FS. Doručak, smijeh, upoznavanje novih seminarista, kava, forneti… I svi zajedno… Počinje i predavanje, više da shvatimo poimanje fotografije, statiku i dinamiku. Da shvatimo da imamo različit pogled na fotografiju. Počinju i pripreme za Street Fashion i krećemo u akciju. Lovljenje ljudi po Arena Centru, zezancija, pregledavanje fotki, komentiranje i nit se ne okreneš već je vrijeme ručka.

Ponovno opuštena atmosfera uz “ručak s nogu”. Pripreme za editorial, kratko vrijeme za nadopunu street fotki i već čeka namještena rasvjeta. Počinje se fotkat uz asistente koji svesrdno pomažu, dolaze i “fotosofi u akciji” (bivši polaznici fotosofia weeka). Sve se odvija po planu do večere. Večera i ponovno na položaj za modnu reviju. Prije revije pofotkati i Atomic Dance Factory u akciji. Ipak će oni biti modeli na reviji. Cijeli “šušur” i gužva stvara adrenalin koji te pokreće da izdržiš. Završi i taj dio i umjesto da odahneš, izabireš najbolje fotke i dolazi stručni Hoykin komentar. I to je ono što cijeli projekt čini posebnim.

Što se radilo? Hmmmm, da vidim, fotkalo se… Da i to dobro, jedno veliko iskustvo, jedno nezaboravno iskustvo. Doduše, trajalo je samo jedan dan ali se isplatilo. Isplatio se dolazak na razgovor, isplatio se seminar, isplatilo se sve. Naučio sam da mogu biti bolji, ne samo fotograf. Da ponekad i malo kršenje pravila može dati bolje rezultate. Da smo svi različiti ali da smo i slični. Da postoje ljudi koji imaju iste hobije i da neki žive od njih a neki ih samo žive…

Suma sumarum

Opet sam upoznao prekrasne ljude, pozitivne i pune entuzijazma. Ljude koji rade savršene fotke. Upoznao sam ljude od kojih mogu učiti. I shvatio sam da Fotosofia je projekt koji zbližava ljude. Samo onaj tko i na trenutak osjeti duh fotosofia može znati o čemu pišem. Bez obzira na sve i da nisam naučio ništa novo, i da znam da neću naučiti ništa novo. Opet bih ponovio isto. Znam, upoznati ću kvalitetne i drage ljude. Imati ću mentora koji me može naučiti više nego da pročitam knjige o fotografiji i dobit ću majicu… Jednu od 15! Nadam se da ovo nije moj kraj sa projektom fotosofia. Želio bih naučiti još više, želio bih biti bolji, želio bih biti kvalitetniji. Ovaj “osmi mart” bio je prvi dan mog drugačijeg razmišljanja o fotografiji.

Možda je sve ovo napisano preopširno. Možda sam se previše dotaknuo sebe a manje projekta. Želio sam ispričati jedan dio mog života koji je krenuo puno godina prije. Koji se razvijao da bi se i ostvario. Nikad ne znamo zašto se nešto događa, ponekad shvatimo na vrijeme, ponekad prekasno, a ponekad nikada. Znam reći: “Pazi što želiš jer ti se to može i ostvariti!” i držim se te parole. Ne treba gubiti nadu i vjeru u svoje snove, jer nekad i snovi postaju stvarnost. Meni se jadan san i ostvario, ali… Ali onda kad sam to zaželio, bilo je to tako daleko i nedostižno. I učio sam i trudio sam se naučiti nešto novo. I naučio sam ali učim i danas i učiti ću dok sam živ. Život je sam po sebi jedna velika škola.

Ako volite fotkati, fotkajte bez obzira na sve

Zato, ako volite fotografiju, napravite dobre fotke i prijavite se na natječaj. Hoyka ne ujeda, zna biti malo glasan ali na to se brzo naviknete. Fotiće u ruke. Klikajte do mile volje, obradite malo u Photoshopu i postavite na fotosofia info stranicu. Pratite događaje i prijavite se. Ne košta ništa, ali za uzvrat možete dobiti nezaboravno iskustvo. Meni se jako dopalo… I ponovno bih to ponovio… Najvjerojatnije i hoću, a da li ću proći, ne znam… nadam se… Ako ne ide na fotosofia 9, možda će jubilarna biti sretnija… Možda sretna bude 13-ta, možda ne bude ni jedna… Živi bili pa videli…

Pharrell Williams Happy (FOTOSOFIA day) / (video+tekst)

It might seem crazy what I’m about to say
Sunshine she’s here, you can take a break
I’m a hot air balloon that could go to space
With the air, like I don’t care baby by the way

Because I’m happy
Clap along if you feel like a room without a roof
Because I’m happy
Clap along if you feel like happiness is the truth
Because I’m happy
Clap along if you know what happiness is to you
Because I’m happy
Clap along if you feel like that’s what you wanna do

Here come bad news talking this and that
Yeah, give me all you got, don’t hold back
Yeah, well I should probably warn you I’ll be just fine
Yeah, no offense to you don’t waste your time
Here’s why

Happy, come on, bring me down
Happy, come on, bring me down
Love is too happy to bring me down
Come on, bring me down
I said bring me down
Come on, bring me down
Love is too happy to bring me down
Come on, bring me down
I said

Bring me down… can’t nothing…
Bring me down… your love is too high…
Bring me down… can’t nothing…
Bring me down, I said (let me tell you now)

…ili kako bi to nekako preveli da se zna o čemu se radi, ako netko ne zna…

SRETAN 😀

Možda ti se učini ludim ovo što ću sada reći
Sunshine (Sunčica) je ovdje, možeš napraviti pauzu
Ja sam balon sa vrućim zrakom koji bi mogao ići u svemir
Sa zrakom, kao da me nije briga dušo

Zato sam sretan
Zaplješćite sa mnom ako se osjećate kao soba bez krova
Zato sam sretan
Zaplješćite sa mnom ako mislite da sreća je istina
Zato sam sretan
Zaplješćite sa mnom ako znate što je za vas sreća
Zato sam sretan
Zaplješćite sa mnom ako mislite da je to ono što želite

Stižu loše vijesti, govore o ovom i onom
Da, daj mi sve što imaš, ne suzdržavaj se
Da, pa vjerovatno bih te trebao upozoriti da ću biti u redu
Da, bez uvrede, ne gubi svoje vrijeme
Evo zašto

Sretan sam, hajde, spusti me na zemlju
Sretan sam, hajde, spusti me na zemlju
Ljubav je previše sretna da bi me srušila
Hajde, spusti me na zemlju
Kažem, spusti me na zemlju
Hajde, spusti me na zemlju
Ljubav je previše sretna da bi me srušila
Hajde, spusti me na zemlju
Kažem ti…

Spusti me na zemlju… ne mogu ništa…
Spusti me na zemlju… tvoja ljubav je takovisoka…
Spusti me na zemlju… ne mogu ništa…
Spusti me na zemlju, kažem ti (pusti me da ti sada kažem)

Fotkajte i uživajte!

#više fotki sa fotosofia day pogledajte na facebook stranici CACTUSxy

#ostale fotke na flickr.com profilu

Pharrell Williams Happy FOTOSOFIA day – YouTube LINK

-95-