{"id":220,"date":"2017-07-14T13:28:33","date_gmt":"2017-07-14T12:28:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.w84.org\/blog\/?p=220"},"modified":"2017-11-28T00:16:04","modified_gmt":"2017-11-27T23:16:04","slug":"apartmani-crikvenica-croatia","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.w84.org\/blog\/apartmani-crikvenica-croatia\/","title":{"rendered":"Apartmani Crikvenica Croatia"},"content":{"rendered":"

Apartmani Crikvenica Hrvatska – Apartmani Crikvenica Croatia – Apartmani Crikvenica Kroatien<\/p>\n

Apartmani Crikvenica – malo mjesto za veliko nerviranje<\/h1>\n

\u010cemu sve ovo, a? A ne znam. Kao pravim se fin i kulturan. Pazim da ne povrijedim ne\u010dije osje\u0107aje. A? Jbg, svidjelo se to nekome ili ne, ja kre\u0107em… Apartmani Crikvenica, apartmani, apartmani…<\/p>\n

\"Apartmani<\/a>Crikvenica je kako sam i napisao malo mjesto tijekom cijele godine. Veliko nerviranje tijekom sezone. Svake godine je gotovo isto uz neznatne promijene. Turisti, ako ih tako mogu nazvati, svakakvog su sloja. Ba\u0161 se sva\u010dega na\u0111e u ovom malom selu… Hmmm, pardon…
\nVe\u0107ina gostiju ima jednu jedinstvenu crtu pona\u0161anja koja se zove “oslobo\u0111enje”. Ne znam da li ovaj grad tako djeluje na ljude ili jednostavno privla\u010di iste. Apartmani Crikvenica su apartmani i gotovo. To je to. Apartmani! Gotovo svi smatraju da pla\u0107anjem naknade za kori\u0161tenje apartmana u Crikvenici mogu se pona\u0161ati kao osloboditelji.<\/p>\n

Parkiraju na privatne posjede, dera\u010de se po cijele dane… I to je tek po\u010detak! Apartmani Crikvenica je sve \u0161to oni vide.<\/p>\n

Nazovimo ju Milena…<\/h2>\n

Sje\u0107am se hita Novih Fosila\u00a0iz osamdesetih MILENA. Gotovo svako jutro pro\u017eivljavam tu pjesmu iako nema ni\u0161ta nikakve veze sa njom. Mo\u017eda i ima. Naime radi se o tome da svake godine na po\u010detku sezone do\u0111e susjeda, nazovimo ju, Milena. Stvarno ne znam kako se zove, nit me najmanje interesira. Ali… Da, famozni ali… Kako pjesma ka\u017ee “Rano jutro pola \u0161est, svakog dana “ustaje” moja Milena. Miri\u0161e na ne znam \u0161to, \u017eivi k’o podstanar. (Iako je to mo\u017eda i njezina vikendica. Ako ju djeca nisu uzurpadorili, kako bi to u \u0161panjolskim sapunicama rekli) Moja Milena. E ta Milena svako jutro po\u010dinje sa nekim op\u0107epoznatim doma\u0107im hitom u vrijeme dok jo\u0161 sunce nije ni provirilo.<\/p>\n

Repertoar joj je stvarno bogat. Od Ze\u010di\u0107a do Rozge, Minee, Severine, Mi\u0161e Kova\u010da, Olivera i ne znam koga ve\u0107 ne. Problem su ponekad tekstovi, ali nema veze. Ve\u0107 se ne\u0161to izmisli i izmjeni al glavno da se pjeva. I tako gotovo svako jutro. Izlaskom sunca Milena zove sve svoje susjede da joj do\u0111u na kavu. Kako neke ne \u017eele, sakrivaju se iza borova i saginju ispod \u017eivice, Milena kao da vikne “Vidim te! Ajde skuhaj kavu pa nam donesi!”<\/p>\n

Apartmani Crikvenica – Izlazak sunca ili Sunce se ponovno ra\u0111a…<\/h2>\n

Iza\u0161lo je sunce. Apartmani Crikvenica polako otvaraju svoja vrata. Po\u010dinje sa prizemljem pa se polako \u0161kure otvaraju prema gore. Iz Apartmana Crikvenica izlaze polako ali sigurno jedan po jedan “turist”. Polako gotovo ne\u010dujno sjedaju na svoje drvene klupice i stolice ispred apartmana. U miru slu\u0161aju dok voda za kavu ne proklju\u010da. \u010cuje se \u017eli\u010dica dok se skuplja kava po rubu d\u017eezve. \u010cuje se kako metalni dio dodiruje jeftini kineski porculan… I kre\u0107e party! Najednom iz apartmana od nekih 30 kvadrata izlije\u0107u \u010dopori djece. Pored njih jo\u0161 pet-\u0161est ljudi, tri-\u010detiri lopte, dva su\u0161ila za robu se pomi\u010du, svi u jedan glas po\u010dinju sa pri\u010dom. K’o da je sam Vrag pozvonio udarcem d\u017eezve po kineskom porculanu. Koja Ibiza<\/a>, koje Zr\u010de, ovdje je PARTY!!! Pored njih izlazi jo\u0161 jedan \u010dopor iz 20 kvadrata. Odmah se bacaju na pr\u017eenje kobasica, jaja, malo slanine i carskog.<\/p>\n

Treba ne\u0161to obavit na brzinu…<\/h2>\n

Iako mi je \u017eao napustiti party, razmi\u0161ljam si, ma bit \u0107e i sutra, valjda… Treba ne\u0161to i odraditi. Trebao bih do centra, majice\u00a0sa tiskom<\/a> ubacit u po\u0161tu. Sve se mislim i\u0107i \u0107u pje\u0161ke ali ipak sjedam u auto i kre\u0107em. Dolazim do glavne ceste, kad tamo gu\u017eva. Normalno, idem u leru pomalo kad ono… Gu\u017eva, jedan auto parkiran na jednoj traci drugi na drugoj. 20 m dalje izme\u0111u njih kolona ljudi i vozi\u0161 brzinom hodaju\u0107ih spodoba. Hodaju k’o muhe bez glave. Stalno se negdje okre\u0107u. Prelaze semafor na crveno. Automobili staju dok im je zeleno. Motori parkirani na cesti. Auto stoji i voza\u010d pri\u010da sa frendom u kafani. Kao nisu se vidili od pro\u0161log ljeta.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu onaj party u apartmanima se nastavlja. Po\u010dinje meza, djeca se loptaju, dovikuju jedan drugome De dodaj mi kruha, Ne\u0107u! \u0160to ne\u0107e\u0161, daj mi taj kruh, kruh ti jebem. Ne\u0107u kruh! Nemora\u0161, dodaj ga meni! A to, Na! Idemo na moreeeeee! Neide\u0161 ti nigdje dok sve to ne pojede\u0161. Ne\u0107uuuuuuu! O\u0107u na moreeee! Aaaaaaaa…. Jbt, ne znam \u0161to je gore, bit gore i slu\u0161at zajutrak il bit dole i spu\u0161tat se u leru…. O parkiranju ne bih ovom prigodom, mislim da bi to bilo ipak malo previ\u0161e za sve nas… Nazad sam prije nego \u0161to sam dolje bio. Ni kavu nisam popio a kamoli latte art<\/a> naru\u010dio.<\/p>\n

Family time… Apartmani Crikvenica se prazne…<\/h2>\n

U cijeloj to zbrci i strci nisu ni skontali da su se susjedi ve\u0107 probudili. Samo ne znam ko bi \u017eiv vi\u0161e mogao spavati. Ukratko si po\u017eele dobro jutro i prione na svoje jutarnje rituale. Svi su veseli i gledaju u nebo da vide dal je za kupanje. Sunce je ve\u0107 ugrijalo do nekih 30 stupnjeva i polako nastaje rano popodnevni odmor za nas koji radimo. Jo\u0161 nije ni podne a ve\u0107 mir i ti\u0161ina. \u010cuje se u daljini ti\u0161ina. Mozak napokon mo\u017ee malo predahnuti. Vru\u0107ina i ti\u0161ina opu\u0161taju tijelo. Vrijeme je za prile\u0107.<\/p>\n

More! A? Koje more! Ne idem na more pa makar se ne okupao do kraja sezone. Napokon iz ovog mira i ti\u0161ine da ponovno idem u buku i graju. Nema \u0161anse. Uz reprizirani program, nakon obavljenog jutarnjeg posla, vrijeme je za ubit oko. Netko bi rekao “Ke lepo!” Ma vraga crnoga. Nisam ni oko sklopio kad ve\u0107 se vra\u0107a ve\u0107ina za pripremu ru\u010dka. De dodaj mi ovo, de dodaj mi ono. Gdje mi je ovo, za\u0161to si pomakla ono! \u0160to \u0107e\u0161 da jede\u0161? Nisam bezveze se vra\u0107ala da sad mi ti izmi\u0161lja\u0161! Ajd mali smiri se, uzmi loptu pa se igraj. Otvori kantu od sme\u0107a pa igraj ko\u0161arku dok ja ne\u0161to ne skuham. Sad bi ti ro\u0161tilj kad sam ve\u0107 gula\u0161 napravila. \u0160to nisi prije susjede pitao da ti dadnu ro\u0161tilj. Si ih vidio da su i\u0161li prije nas na more. Nisi mogao pitati, nego sad me zajebava\u0161!<\/p>\n

Nekako u to vrijeme dolaze i drugi, tre\u0107i… jedni rade gula\u0161, drugi ro\u0161tiljaju. Jbt opet ro\u0161tilj. To zna\u010di da \u0107e jest minimum do 23 sata. Danas nema popodnevnoga kupanja. Nije ni to tako lo\u0161e, mogli bi na more.<\/p>\n

Napokon na moru<\/h2>\n

Obavio sam posao, ostalo je ne\u0161to sitno \u0161to \u0107u zavr\u0161iti kad se vratim. Tanjuri se lupaju, dimi se k’o po\u017ear u Dalmaciji, mije\u0161aju se dalmatinski hitovi i tamburice. Ponekad zaluta Thompson i zaori se “More moje…” Idemo polako… Autom? Ne do Bog ve\u0107eg zla. Pje\u0161ke! Previ\u0161e stresa za jo\u0161 jednu vo\u017enju od nekih 500 m.<\/p>\n

Dolazimo do pla\u017ee a tamo 150 kvadrata plahti i deka. 250 fri\u017eidera sa skoro istim brojem suncobrana. Al tje\u0161im se, barem nema toliko onih pti\u010durina od 10 kvadrata. Napokon nalazimo mjesto jedva da ru\u010dnik stane i da ostane sa svake strane po nekih 15 cm. Nismo se ni smjestili ve\u0107 dolaze “osloboditelji” sa dekom 2×2 m. Kolicima, 3 \u0161laufa, 4 ru\u010dnika… i uredno pitaju dal \u0107e nam smetati. Alo… Al pravim se fin i ka\u017eem, ma OK. Nakon toga sve se nekako smje\u0161taju, okre\u0107u, obr\u0107u.<\/p>\n

Idemo u more. Vra\u0107amo se iz mora, kad ono kolica na ru\u010dniku, ru\u010dnici pomaknuti jedan preko drugog. Sad ne da nema onih 15 cm razlike, nego su ru\u010dnici jedan preko drugoga 15 cm. Mi\u010dem kolica sa svog ru\u010dnika kad majstor se dere !Mo\u017eete re\u0107i ako vam kolica smetaju a ne ih gurati”. Alo momak, skoro sam pao preko tih va\u0161ih kolica. Nisam vam rekao da mo\u017eete preko mog ru\u010dnika. I momak se mnogo naljutio… Do\u0161lo mi da i njega i kolica bacim u more, ili vodu kako to on ka\u017ee.<\/p>\n

Ribi\u010di…<\/h2>\n

Malo dalje veliki ribi\u010di zasjeli na rub pla\u017ee. Sve ribe iz akvatorija hrane kruhom. Mislim si ja, koje budale. Pecaju a bacaju kruh okolo. Kad ono super taktika. Riba jede kruh a na udici zrno kukuruza. Onda se riba najede pa zagrize kukuruz za desert. Sve po povr\u0161ini mora plutaju komadi\u0107i kruha samo oko velikih ribolovaca nigdje ribe. Mo\u017eda zato \u0161to se oko njih br\u010dkaju djeca. Ali nema veze, ribe \u0107e kad tad na desert. Kukuruz je ipak kukuruz. Ako ga oni na pla\u017ei jedu za\u0161to ne bi i ribe. Probao je i komadi\u0107 pr\u0161uta i hrenovku bacit, ali niti jedne ribe u kantici. Klinac koji je nedaleko njih sko\u010dio “bombu” sa maskom, onom ka Darth Vader i mre\u017eicom u rukama. Izronio sa ribicom u mre\u017eici. Vi\u010de Mutter ne\u0161to ka vrati ju nazad, a ovi ribi\u010di pocrvenili ka rakovi. Ne znam dal je to od cijelodnevnog sun\u010danja ili od muke.<\/p>\n

Popodnevno kupanje, after five…<\/h2>\n

Ajde, malo se smirila situacija i pored nas se maknuo neki par sa 4 kvadrata lufti\u0107a i 6 ru\u010dnika. Odma baba tr\u010di i vadi iz svoje ta\u0161kice dodatna 4 ru\u010dnika i stavlja ih na prvu crtu do mora. Dolazi jedna djevojka i jedan svoj ru\u010dnik stavlja do nas. Baba fr\u0107e nosom a druga ve\u0107 komentira da je ba\u0161 ona tu \u017eeljela postaviti svoj ru\u010dnik. Zla cura!!! Baba stavlja dodatne ru\u010dnike, jer jedni trebaju biti u hladu za svaki slu\u010daj ako u pet popodne upe\u010de opet sunce. Al kako je usporena jer kombinira kako zauzeti \u0161to vi\u0161e kvadrata, dolaze i frendovi od, nazovimo ju, Zle Cure. Postavljaju uredno ru\u010dnik (njih dvoje jedan ru\u010dnik) a baba se dere “Bizi, Bizi, alo Bizi…!” Uto iz mora se za\u010duje Glas Razuma. Mo\u017ee bit k\u0107er od babe. “Gdje je problem?”<\/p>\n

Cura, ova druga, ne ona Zla (ona se kupa i ne zna \u0161to propu\u0161ta). Ka\u017ee ona “Gospo\u0111a tu ma\u0161e i vi\u010de Bizi, Bizi!” Ma ne brinite, ka\u017ee Glas Razuma, slobodno vi ostavite ru\u010dnike, mi \u0107emo se ve\u0107 stisnuti. A Baba pu\u0161e, ba\u0161 sam ja tu mislila stavit ru\u010dnik. Iza nje druga baba ju samo mrko pogleda. I ona je kibicirala mjesto. Neka ti! promrmlja…<\/p>\n

Nekako se svi poredali, nemo\u017e oka sklopit i da \u017eeli\u0161. Ovaj vi\u010de, onaj psuje, dijete vri\u0161ti, mama urli\u010de “Jebem ti oca ne \u0161utaj tu loptu” mali jo\u0161 ja\u010de pa padne. Ova ga lupa, on pla\u010de. Brat ga sprda, mali ga ga\u0111a loptom pa fula i pogodi curu na ru\u010dniku…<\/p>\n

Razmi\u0161ljam, kakav je party ispred ku\u0107e!<\/p>\n