w84 org wait for org cekaj

.w84 org – wait for org… ma što god to značilo…

Dobrodošli na moj sajt w84.org !

Kao prvo, ovo nije neki rekvijem o meniju ili nečem slično. Iako ima nekih kolačića, nežalost, ili na sreću, ne bavim se nikakvim pekarskim il prehrambenim uslugama. Ovo O MENI, nije ono OOOO MENI, IMALI LI NEŠTO ZA JESTI? Ne, nema…

Dakle ja sam Dejan a ovo oko mene je ČEKAONICA!

Zašto ČEKAONICA (w84)?

Pa prvenstveno jer ja uvijek nešto čekam. Uvijek kasnim, uvijek pokušavam probit rokove. Isto tako na neki pomalo čudan način uspjevam sve više, manje odraditi na vrijeme. Ponekad sam smotan ko sajla, ma što god to značilo… (Inače volim koristiti i neke izraze koje ne znam što točno znače. Ponekad, kad to skontam i napišem, da ne ispadnem kao ono kao čovjek koji se pravi pametan. Ponekad, jebi ga, izleti i pravim se pametan al nemojte mi to previše zamjeriti. … Kao npr. sad, čemu ova duuuga zagrada???)

Dakle, čekaonica ili W84.org, što bi oni sa engleskog govornog područja rekli w84 – WAIT FOR… ORG ma što god to značilo… 😀
Daklen, W84.org – W-EIGHT (WAIT) FOR… ORG ili na našem lijepom hrvatskom, kojega sve manje razumijemo, ČEKAJ NA… ORG…

E, sad, ne znam za engleze, amerikance i ine anglosaksonce. (Provjerio na guglu, to bi trebalo biti isto) Kako oni percipiraju to ORG, ali mi balkanci imamo neke malo drugačije konotacije tako da to ORG… Nekako ne bih ni komentirao. Al nije samo to do balkanske krvi. Ima tu nešto i sa godinom proizvodnje koja seže u sedamdesete godine prošlog stoljeća.

Odrastanje i čekanje…

Odrastao sam u Rijeci uz zvuke The Who, Deep Purple, Led Zeppelin, Rolling Stones, Jethro Tull… Child in Time mi je parao mozgom dok god melodija nije usla jednom zauvijek. Usadila se duboku u moj mozak. I danas me petnaestak minuta vraća kako kroz prozor, dok me obasjava sunce, gledam u daljinu. U liniju gdje se more spaja nebom. Kasnije sam doznao da se to zove linija horizonta, ali tada to nije bilo ni važno. Važno je bilo samo da sam imao velike Philipsove mekane slušalice. Na gramofonu Technics se vrtilo Child in Time. Svojim sam prstima vrtio zavrćeni kabel slušalica i pojačavao na pojačalu zvuk dok me mozak nije zabolio. Nakon toga nona je mogla vikati koliko god je željela, ja nisam ništa čuo.

I tada sam čekao. Čekao sam neko bolje vrijeme. Vrijeme kada ću biti sretan a nisam ni bio svjestan koliko sam u tim trenucima bio sretan. Napokon sam mogao preslušati Deep Purple… Jeeeeee… A onda je bilo vrijeme za Danijela i Zdravka Čolića jer su to svi slušali.  Stavio bih ploču u gramofon i spustio poklopac i gledao kako igla lagano dolazi na početak ploče. Čak je bilo mogućnosti i slijedeće pjesme… A tate nema, tata radi… Kad bi se kući vraćao, ja kao nisam ništa dirao…

I vrijeme je prolazilo i ja sam uvijek nešto čekao… Preselili smo se, isti grad, drugi kvart… I opet sam čekao… Ovaj put da odrastem… I odrastao sam… I magija je nestala… Al ne skroz. Još uvijek ponekad nešto čekam, sjetim se kako sam gledao kroz prozor, maštao, čekao i zamišljao kakav će bit život. … A život me kroz trnje i latice ruža donio do današnjih dana. Napokon nakon ni sam ne znam koliko pokušaja pokušavam staviti na virtualni papir svoje misli.

Nastanak sajta

Ideja o sajtu nastala je početkom stoljeća.  Već je nekoliko puta sajt bio aktivan, pa neaktivan, pa redirektan, pa uništen… Dolazile su i odlazile nove domene al ova prva je ostala. Ostala je jer nema nikakvo značenje, ali što sam stariji ima značenje za mene. Ima značenje za nešto što bih mogao nazvati rezime mojih misli. E, da, samo je bitno što i koliko će biti volje za takvo što.

Krenuo sam po x-ti put i nadam se da ću uspjeti napraviti blog kakav sam oduvijek želio.

Toliko o meni. Danas sam odrastao (tako piše u dokumentima), ne traže me osobnu za kupovinu alkohola. Ne moram ju pokazivati na ulasku u klubove. Danas, neki klubovi me čak i zovu za fotkanje ili snimanje u istim. Iako je to samo posao, ponekad i jako naporan, inponira, nema što. Osobna ostaje u novčaniku… I novčanik nosim i pederušu i kemijsku i naočale… Al i tenisice… Osjećam se ponekad mlado, ponekad staro al se osjećam. Ostario sam al u duši sam mlad i krećem u nove pobjede. Kako kažu, četrdesete su druge (dvostruke) dvadesete…

P.S. Da ne bi ostalo samo na jednome, jer jedan k’o ni jedan zamisao je tri, sva tri .com .net. org

CROw.COM|munity

Projekt je započet 2010 godine koji se odnosio na priručnike tipa HOW TO… CROw (CROATIAN work)… na hrvatskom. Napravljeno je idejno rješenje i koncept, ali se nije uspjela zatvoriti financijska konstrukcija tako da cijeli projekt čeka bolje dane.

Tijekom vremena, odrastao sam i zapostavio ono što volim… Prošle su godine i vraćam se, možda malo pametniji i mudriji, ali svakako skoro dvadeset godina stariji. Dakle, ovdje najvjerojatnije neće biti ništa pametno…

Zašto Vrana (CROw)?

Zato jer ima nešto hrvatsko, nešto crno, nešto snalažljivo, nešto mistično i specifičnog glasa. Gledajući te ptice kako slobodno lete i smještaju se na najviše grane stabala, sinulo mi je da bih i ja, možda, jednog dana mogao biti poput njih, obilaziti razna mjesta i otisnuti se prostranstvima samo jednim zamahom krila…

CROw.COMmunity

POGLEDAJ na NET u

Stranice na kojima je trebalo biti, i nekada je i bilo, ono što se već nalazi na netu… Za sada nije ništa jer već ima i previše toga. Možda jednog dana zaživi… U skorije vrijeme zasigurno ne… Domena je TOP i nek ostane dok ne smislim neki bolji koncept…

pogledaj.NET

i za kraj, krenimo od početka:

web blog wait for org… (w84.org)

Moja prva domena i prve web stranice smještene na pro serverima. Davne 2002. godine zaživio je moj prvi “blog”. I tada je to imalo nekog smisla, danas više ne. Pisalo se sašta, komentiralo i pokušavalo biti malo drugačiji od ostalih. Uvijek pokušavam biti drugačiji i ponekad uspjevam u tome.

Pokušati ću pronaći neke stare dijelove tog web sajta rađenog u klasičnom HTML kodu i kasnije prebačenog u PHP. Od prvih dana, pa sve do danas, a nadam se i dalje, biti će na linux pro serverima jer smatram da to ova domena zaslužuje.

Kao što je i bila prvobitna namjena, blog site, tako će i ostati. Odlučio sam ovdje pisati svoju verziju bloga, tko zna, možda i zaživi. Toliko se stvari dešava oko nas da je jednostavno vrlo teško ostati bez teme za pisanje. Ostaje onda tu samo onaj drugi dio koji se voljom zove, jer vrijeme se uvijek može pronaći, makar tako da se “ukrade” koji sat od sna.

Inspiracija

Ovaj dio pišem kad me uhvati inspiracija i zato će biti dopunjavan kako kad. I sam naziv, čekaj na org…, govori o tomu da se ovdje sve odvija laganini, bez žurbe i stresa, više kao neka antistres terapija. I davne 2002, želio san napraviti antistres sajt samo sa glupostima i zanimljivostima, dok se nisam malo pogubio pa dodao i tutorialse, odnosno online tečajeve, koji su mi radili toliko stres (sama pomisao na učenje) da sam ih vrlo brzo, već 2003. prebacio na pogledaj.net, koji je danas okosnica cijelog ovog projekta. Valjda se neke stvari i situacije jednostavno moraju posložiti u životu. Već onda sam želio imati svoje web stranice, trudio se i učio i na kraju ih i napravio.

Žao mi je što to nisam održavao, ali, jbg nije bilo “vremena” (čitaj: volje!) a danas krećem udahnuti novi život već pomalo zamrlom projektu iz mladosti.

wait for org

__________________________________

moj poslovni sajt: VINIL.hr
da li trebaš biti kolumbo da bi otkrio ameriku?
jesli li bio na predstavljenju Seat noviteta?
što si sve ljudi dopuštaju u hotelu?
kako je bilo na latte art takmičenju?
imamo li novogodišnje odluke?
*samo su neke od tema o kojima pišem…

-0-