w84 org wait for org cekaj

.w84 org – wait for org… ma što god to značilo…

Dobrodošli na moj sajt!

Kao prvo, ovo nije neki rekvijem o meniju ili nečem slično. Iako ima nekih kolačića, nežalost, ili na sreću, ne bavim se nikakvim pekarskim il prehrambenim uslugama. Ovo O MENI, nije ono OOOO MENI, IMALI LI NEŠTO ZA JESTI? Ne, nema…

Dakle ja sam Dejan a ovo oko mene je ČEKAONICA!

Zašto ČEKAONICA (w84)?

Pa prvenstveno jer ja uvijek nešto čekam. Uvijek kasnim, uvijek pokušavam probit rokove. Isto tako na neki pomalo čudan način uspjevam sve više, manje odraditi na vrijeme. Ponekad sam smotan ko sajla, ma što god to značilo… (Inače volim koristiti i neke izraze koje ne znam što točno znače. Ponekad, kad to skontam i napišem, da ne ispadnem kao ono kao čovjek koji se pravi pametan. Ponekad, jebi ga, izleti i pravim se pametan al nemojte mi to previše zamjeriti. … Kao npr. sad, čemu ova duuuga zagrada???)
Dakle, čekaonica ili W84.org, što bi oni sa engleskog govornog područja rekli w84 – WAIT FOR… ORG ma što god to značilo… 😀
Daklen, W84.org – W-EIGHT (WAIT) FOR… ORG ili na našem lijepom hrvatskom, kojega sve manje razumijemo, ČEKAJ NA… ORG…

E, sad, ne znam za engleze, amerikance i ine anglosaksonce. (Provjerio na guglu, to bi trebalo biti isto) Kako oni percipiraju to ORG, ali mi balkanci imamo neke malo drugačije konotacije tako da to ORG… Nekako ne bih ni komentirao. Al nije samo to do balkanske krvi. Ima tu nešto i sa godinom proizvodnje koja seže u sedamdesete godine prošlog stoljeća.

Odrastanje i čekanje…

Odrastao sam u Rijeci uz zvuke The Who, Deep Purple, Led Zeppelin, Rolling Stones, Jethro Tull… Child in Time mi je parao mozgom dok god melodija nije usla jednom zauvijek. Usadila se duboku u moj mozak. I danas me petnaestak minuta vraća kako kroz prozor, dok me obasjava sunce, gledam u daljinu. U liniju gdje se more spaja nebom. Kasnije sam doznao da se to zove linija horizonta, ali tada to nije bilo ni važno. Važno je bilo samo da sam imao velike Philipsove mekane slušalice. Na gramofonu Technics se vrtilo Child in Time. Svojim sam prstima vrtio zavrćeni kabel slušalica i pojačavao na pojačalu zvuk dok me mozak nije zabolio. Nakon toga nona je mogla vikati koliko god je željela, ja nisam ništa čuo.

I tada sam čekao. Čekao sam neko bolje vrijeme. Vrijeme kada ću biti sretan a nisam ni bio svjestan koliko sam u tim trenucima bio sretan. Napokon sam mogao preslušati Deep Purple… Jeeeeee… A onda je bilo vrijeme za Danijela i Zdravka Čolića jer su to svi slušali.  Stavio bih ploču u gramofon i spustio poklopac i gledao kako igla lagano dolazi na početak ploče. Čak je bilo mogućnosti i slijedeće pjesme… A tate nema, tata radi… Kad bi se kući vraćao, ja kao nisam ništa dirao…

I vrijeme je prolazilo i ja sam uvijek nešto čekao… Preselili smo se, isti grad, drugi kvart… I opet sam čekao… Ovaj put da odrastem… I odrastao sam… I magija je nestala… Al ne skroz. Još uvijek ponekad nešto čekam, sjetim se kako sam gledao kroz prozor, maštao, čekao i zamišljao kakav će bit život. … A život me kroz trnje i latice ruža donio do današnjih dana. Napokon nakon ni sam ne znam koliko pokušaja pokušavam staviti na virtualni papir svoje misli.

Nastanak sajta

Ideja o sajtu nastala je početkom stoljeća.  Već je nekoliko puta sajt bio aktivan, pa neaktivan, pa redirektan, pa uništen… Dolazile su i odlazile nove domene al ova prva je ostala. Ostala je jer nema nikakvo značenje, ali što sam stariji ima značenje za mene. Ima značenje za nešto što bih mogao nazvati rezime mojih misli. E, da, samo je bitno što i koliko će biti volje za takvo što.

Krenuo sam po x-ti put i nadam se da ću uspjeti napraviti blog kakav sam oduvijek želio.

Toliko o meni. Danas sam odrastao (tako piše u dokumentima), ne traže me osobnu za kupovinu alkohola. Ne moram ju pokazivati na ulasku u klubove. Danas, neki klubovi me čak i zovu za fotkanje ili snimanje u istim. Iako je to samo posao, ponekad i jako naporan, inponira, nema što. Osobna osaje u novčaniku… I novčanik nosim i pederušu i kemijsku i naočale… Al i tenisice… Osjećam se ponekad mlado, ponekad staro al se osjećam. Ostario sam al u duši sam mlad i krećem u nove pobjede. Kako kažu, četrdesete su druge (dvostruke) dvadesete…

___________________________________

moj poslovni sajt: VINIL.hr
da li trebaš biti kolumbo da bi otkrio ameriku?
jesli li bio na predstavljenju Seat noviteta?
što si sve ljudi dopuštaju u hotelu?
kako je bilo na latte art takmičenju?
imamo li novogodišnje odluke?
*samo su neke od tema o kojima pišem…

-0-