Apartmani Crikvenica Croatia malo mjesto za veliko nerviranje

Apartmani Crikvenica Hrvatska – Apartmani Crikvenica Croatia – Apartmani Crikvenica Kroatien

Apartmani Crikvenica – malo mjesto za veliko nerviranje

Čemu sve ovo, a? A ne znam. Kao pravim se fin i kulturan. Pazim da ne povrijedim nečije osjećaje. A? Jbg, svidjelo se to nekome ili ne, ja krećem… Apartmani Crikvenica, apartmani, apartmani…

Apartmani Crikvenica Croatia ljetovanje odmor na jadranuCrikvenica je kako sam i napisao malo mjesto tijekom cijele godine. Veliko nerviranje tijekom sezone. Svake godine je gotovo isto uz neznatne promijene. Turisti, ako ih tako mogu nazvati, svakakvog su sloja. Baš se svačega nađe u ovom malom selu… Hmmm, pardon…
Većina gostiju ima jednu jedinstvenu crtu ponašanja koja se zove “oslobođenje”. Ne znam da li ovaj grad tako djeluje na ljude ili jednostavno privlači iste. Apartmani Crikvenica su apartmani i gotovo. To je to. Apartmani! Gotovo svi smatraju da plaćanjem naknade za korištenje apartmana u Crikvenici mogu se ponašati kao osloboditelji.

Parkiraju na privatne posjede, derače se po cijele dane… I to je tek početak! Apartmani Crikvenica je sve što oni vide.

Nazovimo ju Milena…

Sjećam se hita Novih Fosila iz osamdesetih MILENA. Gotovo svako jutro proživljavam tu pjesmu iako nema ništa nikakve veze sa njom. Možda i ima. Naime radi se o tome da svake godine na početku sezone dođe susjeda, nazovimo ju, Milena. Stvarno ne znam kako se zove, nit me najmanje interesira. Ali… Da, famozni ali… Kako pjesma kaže “Rano jutro pola šest, svakog dana “ustaje” moja Milena. Miriše na ne znam što, živi k’o podstanar. (Iako je to možda i njezina vikendica. Ako ju djeca nisu uzurpadorili, kako bi to u španjolskim sapunicama rekli) Moja Milena. E ta Milena svako jutro počinje sa nekim općepoznatim domaćim hitom u vrijeme dok još sunce nije ni provirilo.

Repertoar joj je stvarno bogat. Od Zečića do Rozge, Minee, Severine, Miše Kovača, Olivera i ne znam koga već ne. Problem su ponekad tekstovi, ali nema veze. Već se nešto izmisli i izmjeni al glavno da se pjeva. I tako gotovo svako jutro. Izlaskom sunca Milena zove sve svoje susjede da joj dođu na kavu. Kako neke ne žele, sakrivaju se iza borova i saginju ispod živice, Milena kao da vikne “Vidim te! Ajde skuhaj kavu pa nam donesi!”

Apartmani Crikvenica – Izlazak sunca ili Sunce se ponovno rađa…

Izašlo je sunce. Apartmani Crikvenica polako otvaraju svoja vrata. Počinje sa prizemljem pa se polako škure otvaraju prema gore. Iz Apartmana Crikvenica izlaze polako ali sigurno jedan po jedan “turist”. Polako gotovo nečujno sjedaju na svoje drvene klupice i stolice ispred apartmana. U miru slušaju dok voda za kavu ne proključa. Čuje se žličica dok se skuplja kava po rubu džezve. Čuje se kako metalni dio dodiruje jeftini kineski porculan… I kreće party! Najednom iz apartmana od nekih 30 kvadrata izlijeću čopori djece. Pored njih još pet-šest ljudi, tri-četiri lopte, dva sušila za robu se pomiču, svi u jedan glas počinju sa pričom. K’o da je sam Vrag pozvonio udarcem džezve po kineskom porculanu. Koja Ibiza, koje Zrče, ovdje je PARTY!!! Pored njih izlazi još jedan čopor iz 20 kvadrata. Odmah se bacaju na prženje kobasica, jaja, malo slanine i carskog.

Treba nešto obavit na brzinu…

Iako mi je žao napustiti party, razmišljam si, ma bit će i sutra, valjda… Treba nešto i odraditi. Trebao bih do centra, majice sa tiskom ubacit u poštu. Sve se mislim ići ću pješke ali ipak sjedam u auto i krećem. Dolazim do glavne ceste, kad tamo gužva. Normalno, idem u leru pomalo kad ono… Gužva, jedan auto parkiran na jednoj traci drugi na drugoj. 20 m dalje između njih kolona ljudi i voziš brzinom hodajućih spodoba. Hodaju k’o muhe bez glave. Stalno se negdje okreću. Prelaze semafor na crveno. Automobili staju dok im je zeleno. Motori parkirani na cesti. Auto stoji i vozač priča sa frendom u kafani. Kao nisu se vidili od prošlog ljeta.

U međuvremenu onaj party u apartmanima se nastavlja. Počinje meza, djeca se loptaju, dovikuju jedan drugome De dodaj mi kruha, Neću! Što nećeš, daj mi taj kruh, kruh ti jebem. Neću kruh! Nemoraš, dodaj ga meni! A to, Na! Idemo na moreeeeee! Neideš ti nigdje dok sve to ne pojedeš. Nećuuuuuuu! Oću na moreeee! Aaaaaaaa…. Jbt, ne znam što je gore, bit gore i slušat zajutrak il bit dole i spuštat se u leru…. O parkiranju ne bih ovom prigodom, mislim da bi to bilo ipak malo previše za sve nas… Nazad sam prije nego što sam dolje bio. Ni kavu nisam popio a kamoli latte art naručio.

Family time… Apartmani Crikvenica se prazne…

U cijeloj to zbrci i strci nisu ni skontali da su se susjedi već probudili. Samo ne znam ko bi živ više mogao spavati. Ukratko si požele dobro jutro i prione na svoje jutarnje rituale. Svi su veseli i gledaju u nebo da vide dal je za kupanje. Sunce je već ugrijalo do nekih 30 stupnjeva i polako nastaje rano popodnevni odmor za nas koji radimo. Još nije ni podne a već mir i tišina. Čuje se u daljini tišina. Mozak napokon može malo predahnuti. Vrućina i tišina opuštaju tijelo. Vrijeme je za prileć.

More! A? Koje more! Ne idem na more pa makar se ne okupao do kraja sezone. Napokon iz ovog mira i tišine da ponovno idem u buku i graju. Nema šanse. Uz reprizirani program, nakon obavljenog jutarnjeg posla, vrijeme je za ubit oko. Netko bi rekao “Ke lepo!” Ma vraga crnoga. Nisam ni oko sklopio kad već se vraća većina za pripremu ručka. De dodaj mi ovo, de dodaj mi ono. Gdje mi je ovo, zašto si pomakla ono! Što ćeš da jedeš? Nisam bezveze se vraćala da sad mi ti izmišljaš! Ajd mali smiri se, uzmi loptu pa se igraj. Otvori kantu od smeća pa igraj košarku dok ja nešto ne skuham. Sad bi ti roštilj kad sam već gulaš napravila. Što nisi prije susjede pitao da ti dadnu roštilj. Si ih vidio da su išli prije nas na more. Nisi mogao pitati, nego sad me zajebavaš!

Nekako u to vrijeme dolaze i drugi, treći… jedni rade gulaš, drugi roštiljaju. Jbt opet roštilj. To znači da će jest minimum do 23 sata. Danas nema popodnevnoga kupanja. Nije ni to tako loše, mogli bi na more.

Napokon na moru

Obavio sam posao, ostalo je nešto sitno što ću završiti kad se vratim. Tanjuri se lupaju, dimi se k’o požar u Dalmaciji, miješaju se dalmatinski hitovi i tamburice. Ponekad zaluta Thompson i zaori se “More moje…” Idemo polako… Autom? Ne do Bog većeg zla. Pješke! Previše stresa za još jednu vožnju od nekih 500 m.

Dolazimo do plaže a tamo 150 kvadrata plahti i deka. 250 frižidera sa skoro istim brojem suncobrana. Al tješim se, barem nema toliko onih ptičurina od 10 kvadrata. Napokon nalazimo mjesto jedva da ručnik stane i da ostane sa svake strane po nekih 15 cm. Nismo se ni smjestili već dolaze “osloboditelji” sa dekom 2×2 m. Kolicima, 3 šlaufa, 4 ručnika… i uredno pitaju dal će nam smetati. Alo… Al pravim se fin i kažem, ma OK. Nakon toga sve se nekako smještaju, okreću, obrću.

Idemo u more. Vraćamo se iz mora, kad ono kolica na ručniku, ručnici pomaknuti jedan preko drugog. Sad ne da nema onih 15 cm razlike, nego su ručnici jedan preko drugoga 15 cm. Mičem kolica sa svog ručnika kad majstor se dere !Možete reći ako vam kolica smetaju a ne ih gurati”. Alo momak, skoro sam pao preko tih vaših kolica. Nisam vam rekao da možete preko mog ručnika. I momak se mnogo naljutio… Došlo mi da i njega i kolica bacim u more, ili vodu kako to on kaže.

Ribiči…

Malo dalje veliki ribiči zasjeli na rub plaže. Sve ribe iz akvatorija hrane kruhom. Mislim si ja, koje budale. Pecaju a bacaju kruh okolo. Kad ono super taktika. Riba jede kruh a na udici zrno kukuruza. Onda se riba najede pa zagrize kukuruz za desert. Sve po površini mora plutaju komadići kruha samo oko velikih ribolovaca nigdje ribe. Možda zato što se oko njih brčkaju djeca. Ali nema veze, ribe će kad tad na desert. Kukuruz je ipak kukuruz. Ako ga oni na plaži jedu zašto ne bi i ribe. Probao je i komadić pršuta i hrenovku bacit, ali niti jedne ribe u kantici. Klinac koji je nedaleko njih skočio “bombu” sa maskom, onom ka Darth Vader i mrežicom u rukama. Izronio sa ribicom u mrežici. Viče Mutter nešto ka vrati ju nazad, a ovi ribiči pocrvenili ka rakovi. Ne znam dal je to od cijelodnevnog sunčanja ili od muke.

Popodnevno kupanje, after five…

Ajde, malo se smirila situacija i pored nas se maknuo neki par sa 4 kvadrata luftića i 6 ručnika. Odma baba trči i vadi iz svoje taškice dodatna 4 ručnika i stavlja ih na prvu crtu do mora. Dolazi jedna djevojka i jedan svoj ručnik stavlja do nas. Baba frće nosom a druga već komentira da je baš ona tu željela postaviti svoj ručnik. Zla cura!!! Baba stavlja dodatne ručnike, jer jedni trebaju biti u hladu za svaki slučaj ako u pet popodne upeče opet sunce. Al kako je usporena jer kombinira kako zauzeti što više kvadrata, dolaze i frendovi od, nazovimo ju, Zle Cure. Postavljaju uredno ručnik (njih dvoje jedan ručnik) a baba se dere “Bizi, Bizi, alo Bizi…!” Uto iz mora se začuje Glas Razuma. Može bit kćer od babe. “Gdje je problem?”

Cura, ova druga, ne ona Zla (ona se kupa i ne zna što propušta). Kaže ona “Gospođa tu maše i viče Bizi, Bizi!” Ma ne brinite, kaže Glas Razuma, slobodno vi ostavite ručnike, mi ćemo se već stisnuti. A Baba puše, baš sam ja tu mislila stavit ručnik. Iza nje druga baba ju samo mrko pogleda. I ona je kibicirala mjesto. Neka ti! promrmlja…

Nekako se svi poredali, nemož oka sklopit i da želiš. Ovaj viče, onaj psuje, dijete vrišti, mama urliče “Jebem ti oca ne šutaj tu loptu” mali još jače pa padne. Ova ga lupa, on plače. Brat ga sprda, mali ga gađa loptom pa fula i pogodi curu na ručniku…

Razmišljam, kakav je party ispred kuće!

________________________________________
A što i očekivati kad su pretraživanja za Apartmani Crikvenica. Apartmani Crikvenica njuškalo. Crikvenica apartmani 20 eura. Apartmani Crikvenica prodaja. Crikvenica apartmani uz more. Apartmani Crikvenica u centru a sve za gore navedenih 20 eura…

Apartmani Crikvenica – Na kraju nešto što je već napisano

Apartmani Crikvenica – Da li to spada u moju novogodišnju odluku?
Apartmani Crikvenica – E da mi je Seatom na neku mirnu plažu uteć…
Apartmani Crikvenica – Kakvi li su ti hotelski gosti?
Apartmani Crikvenica – Piju li uopće kavu u kafiću?
Apartmani Crikvenica – Kolumbo je otkrio Ameriku, a ovi ovdje oslobodili “vodu”.
Apartmani Crikvenica – Tko sam ja da im sudim, ja samo pišem…

-19-